Organizirana zdravstvena zaštita djece započine tek po završetku  Drugog svjtskog rata. Prvo je osnovan Dječji dispanzer. Prvih godina rada postoji samo ambulanta za bolesnu djecu, ali već 1948. godine počinje raditi savjetovalište i mliječna kuhinja. Dispanzer vodi prvi karlovački pedijatar – dr. Vera Ivšić, a kasnije dr. Ludmila Kazić.

Povijesno gledano ovakvo zakašnjelo osnivanje organizirane zdravstvene zaštite djece govori o položaju djeteta u tadašnjem društvu, a rezultat toga je bio za današnje prilike, nevjerojatno visok mortallitet dojenčadi.

Tada je dispanzer bio smješten u vrlo neprikladne prostorije, s nedostatnim kadrom, ali usprkos toga, imao je veliku ulogu u zdravstvenom zbrinjavanju djece u tom poratnom periodu. Do tada općoj populaciji nepoznato savjetovalište, radi na prevenciji rahitisa, pothranjenosti i avitaminoza, kao i na individualnom zdravstvenom odgoju roditelja.

Mliječna kuhinja je prostor za demonstraciju priprave higijenski ispravne i sastavom primjerene dojenačke hrane koja se bez ikakve naknade daje socijalno ugroženoj dojenčadi. Istovremeno se pripravlja i dijetalna hrana za djecu oboljelu od proljevnih bolesti.

Frekvencija bolesne djece u ambulanti Dispanzera bila je velika, a morbiditetna struktura šarolika: akutne crijevne bolesti, bolesti dišnih puteva, pothranjenost, rahitis, kožne bolesti, zarazne bolesti, slabokrvnost itd.

Od 1955. g. dispanzer radi u dvije smjene, a nakon preseljenja u drugi prostor, na Baniji, zbog prostorne skučenosti ukida se mliječna kuhinja, što je zasigurno teško pogodilo njene korisnike. Tada počinje kadrovsko jačanje pedijatrijske službe. Formirana su 4 kompletna tima od kojih dva rade u savjetovalištu, a dva u ambulanti za bolesnu djecu.

Zbog opravdanih zahtjeva temeljenih na potrebama populacije, rodilište je premješteno u novoadaptirani prostor na Dubovcu.

Preseljenjem su dispanzer i dječji odjel bili naslonjerni jedan na drugi što je doprinjelo boljoj koordinaciji rada.

Dječji odjel osnovan je 1953. godine i privremeno radi u staroj zgradi na Dubovcu, ali već je slijedeće godine preseljen u novu zgradu pavioljonskog tipa, u dvorišnom dijelu Gradske bolnice na Dubovcu – gdje se nalazi sve do preseljenja na današnju lokaciju na Švarči (1991.)

Osnivanje dječjeg odjela prate brojne poteškoće. Prostorije u kojima se radilo bile su medicinski i organizacijski vrlo neprikladne. Radilo se u svega 4 sobe koje su bile bez tekuće vode, a jedna je služila i kao kancelarija. Ambulanta i kupaonica dijelile su isti prostor.

Godine 1954. novi odjel vodi prim. dr. Višnja Ferić-Orban koja daje novu dimenziju bolničkom zbrinjavanju djece. Organiziravši rad s velikim zahtjvima i potpuno posvećen bolesnoj djeci, javio se deficit srednjeg i nižeg kadra te se organizira šestomjesečni tečaj za dječje njegovateljice. Budući da i dalje postoji manjak kadrova, od 1958.-1962. godine radila je dvogodišnja škola za dječje njegovateljice. 

Od 1960. otvorena je škola za medicinske sestre te se od tada kontrolirano, tj. prema potrebama, svi odjeli popunjavaju srednjim medicinskim kadrom. Glavna sestra Odjela tada je bila Tanja Žanić.

Godine 1962. diljem hrvatske počinju se osnivati Medicinski centri, tako je i u Karlovcu. Tada se ujedinju Dječji dispanzer i Dječji odjel u Službu za zaštitu dojenčadi i djece. Na čelo Službe dolazi prim. dr. Zlatko Šantić koji na tom mjestu ostaje slijedećih 13 godina. Glavna sestra u tom vremenu bila je Ankica Slavnić.

U svojoj nadležnosti imaju i predškolske ustanove, cijepljenje – koje od 1980. godine postaje kontinuirano, kalendarsko, umjesto dotadašnjeg kampanjskog. Jednom tjedno odlaze raditi u područne Domove zdravlja: Ozalj, Slunj, Vrginmost, Vojnić, i Duga Resa do povratka dr. Ružice Boljar sa specijalizacije. Već tada statistički je uočen  pomak na bolje u mnogim segmentima zdravlja djeteta.

1986. godine stupa na snagu novi zakon koji dijelu primarnu od sekundarne zdravstvene zaštite. Tako ostaje do danas, iako su pedijatri od 1988. ponovno uključeni u rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Užom edukacijom pedijatara od 1968. formirani su subspecijalistički odsjeci kao funkcionalni djelovi službe. Bolnički kreveti nisu podijeljeni već predstavljaju zajednički krevetni fond, a šef odsjeka je konzilijarni liječnik za ležeće bolesnike svoje subspecijalnosti.

Te godine djeluju kao odsjeci: kardiološki, neurološki, nefrološki, alergopulmološki te odsjek za nedonoščad i rizičnu djecu, a od 1973. radi i ambulanta za psihologiju koju vodi psiholog, a od 1983.-1992. u timu radi logoped.

Godine 1974. na čelo službe dolazi prim. dr. Zoran Murko koji nastavlja i vođenje Alergološko-pulmološkog odsjeka.Za njegovog mandata funkciju glavne sestre obnašale su: vms. Radojka Pavić, ms. Mira Španić, vms. Jasna Erdeljac.

Osim dr. Murka, rade i prim. dr. Zlatko Šantić koji vodi neuropedijatrijsku ambulantu do odlaska u privatnu praksu; njega nasljeđuje dr. Tomislav Starčević, a potom do 1993. ambulantu preuzima dr. Vera Gušić Ljepović. Tada kroz nekoliko godina služba ostaje bez neuropedijatra.

Osamdesetih godina u Medicinskom centru specijalizirali su i radili: dr. Nada Vidović-Živanović i dr. Zdravka Gjergja do 1984, dr. Vesna Bohnec, dr. Biserka Srbelj -Dehlić , dr. Vera Gušić-Ljepović, dr. Vladimir Franković, dr. Nevenka Stanišić, dr. Godana Došen.

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti nastavljaju s radom: dr. Tomislav Starčević (sve do umirovljenja 2002.), dr. Vesna Bohnec, dr. Vladimir Franković, dr. Vesna Špišić (do 1996), dr. Nevenka Stanišić i dr. Gordana Došen.

U bolničku službu prelazi dr. Biserka Srbelj-Dehlić koja radi u Službi od listopada 1980. kao zamjena, a kao specijalist u službi radi od 1987. godine. Odlaskom dr. Šok u mirovinu - preuzima i kontinuirano vodi našu kardiološku ambulantu za potrebe koje je završila i poslijediplomski studij iz kardiologije. Važno je napomenuti da je cijelo vrijeme Domovinskog rata predano sudjelovala u svemu što je pomagalo da služba opstane.

Ona je spona između sada već desetljeće umirovljenih pedijatara i svih nas koji smo došli kasnije u službu.

Sve do odlaska u mirovinu (1995.) Nefrološki odsjek vodi prim dr. Željko Depeder, Gastroenterološi odsjek vodi dr. Vera Bogović Bajs koja je ujedno i šef službe od 1993. pa do umirovljenja 2000.

Dr. Aleksandra Stakić Colarić, šefica dispanzera, vodi ambulantu za neurorizičnu djecu do 1983. Tu ambulantu dalje preuzima neonatolog iz našeg rodilišta, dr. Miroslava Božić koja radi do umirovljenja 2000. Samo nekoliko godina ta ambulanta je integrirana u Službu za dječje bolesti, a nakon toga fizički biva preseljena uz rodilište koje je na Švarči od 1977.g.

Naša služba je preseljena na današnju lokaciju na Švarči ratne 1991. godine. Dvije godine poslije i polikličke ambulante su dobile svoje mjesto pod istim krovom.

Početkom Domovinskog rata, u vrijeme kada Karlovac trpi najintenzivnija razaranja, 23. listopada 1991. pogođen je naš Odjel i to dok su bolesna djeca još bila na odjelu. Tada slijedi preseljenje u podrum / 3 raspoloživa ležaja/, a sva druga djeca su poslana kući ili u druge bolnice izvan dometa razaranja.

Tada slijedi ratni radni raspored. Djeca su odvedena u progonstvo radi sigurnosti pa se obim posla znatno smanjio. Broj sestara se prepolovio, dok su svi pedijatri ostali poštujući radnu obvezu, a raspoređeni prema trenutnim potrebama.

Godine 1993. na čelo službe dolazi dr. Vera Bogović Bajs. Glavna sestra godinu kasnije postaje  vms. Marija Rajić koja na tom mjestu ostaje do umirovljenja. Nasljeđuje ju Aleksandra Vuljanić, vms. koja tu funkciju obnaša i danas.

Posljednja dekada XX stoljeća donosi veliku smjenu bolničkih pedijatara zbog istovremenog umirovljenja velikog broja spomenutih liječnika. Služba se značajno pomladila.

Do 1993. godine Neonatološka služba postoji kao fizički i funkcionalno odvojeno tijelo od naše službe. U toj službi radilo je dvoje neonatologa u dvije smjene s pripravnošću noću i vikendom. Dr. Miroslava Božić i dr. Stanislav Džeba su naši prvi neonatolozi koji rade do umirovljenja odnosno potonji do svoje prerane smrti.

Od te 1993. svi naši pedijatri i neonatolozi uključeni su u zajednička dežurstva, za obje službe istovremeno, koje su i dalje admistrativno odvojene. Od 2006. godine postoji i paralelna pripravnost. Na neonatološkom Odsjeku izmjenjuju se iskusni neonatolog dr.Nada Maronić Fišer, dr. sc. Zora Zakanj, dr. Zoran Vidak.

Nedostatak neuropedijatra riješen je ugovorom o radu s neuropedijatrima iz Dječje klinike, Zagreb.

U ovom periodu vraćaju se sa specijalizacije dr. Sanja Rebić, dr. Matilda Kovač Šižgorić, dr. Knez Kovačić i dr. Žaklina Spudić.

Dr. Rebić preuzima Alergološku ambulantu od dr. Murka, dr. Kovač Šižgorić je radila neuropedijatrijsku ambulantu do odlaska u privatnu polikliniku.

Od 2001. ponovno nakon petogodišnje pauze počinje s radom nefrološka ambulanta dolaskom dr. Spajić. Dr. Svjetlana Knez Kovačić preuzima Gastroenterološku ambulantu koja je također nekoliko godina bila izvan rada.

Prije tri godine dr. Žaklina Spudić je preuzela Rodilište, od ove godine s njom u timu je i dr. Ljuba Pušelja Djaković. Dr. Spudić  je trenutno na subspecijalizaciji neonatologije. U rodilištu dežuramo svi, a isto tako pokrivamo ga za odsustva neonatologa.

Od 2008. godine imamo voditelja neuropedijatrijskog odsjeka i ambulante – dr. Zlatu Nuhić. 

Nakon nekoliko godina odsustva psihologa iz službe k nama dolazi Ivančica Lončarić – prof psiholog koja radi polikliničku ambulantu za psihohigijenu djece i mladeži, ali je aktivno uključena u rad s djecom na Odjelu kao izvrstan dijagnostički i terapijski suport.

Upravo prof. Lončarić postaje naš koordinator akcije za osmijeh djeteta u bolnici, a jedan je od članova republičke komisije za stjecanje naslova.

Imamo i 4 specijalizanta: dr. Daniel Meštrović, dr. Marina Rapić Mrgan, dr. Jesenia Podrebarac i dr. Tomislav Mihalić. 

Od 1978. g. javlja se potreba za humanizacijom dječjih odjela. Tako i kod nas počinju prve akcije u tom pravcu.Pedagozi su organizirali individualni rad s djecom nekoliko puta tjedno, provodila se i predmetna nastava, ali se postepeno sve više pažnje posvećivalo rekreativnim sadržajima.

Godine 2000. i naša se služba uključila u akciju „Za osmijeh djeteta u bolnici“ kako bi stekla status Bolnički odjel – prijatelj djece.

Sada smo u završnoj fazi i mislimo da ćemo do ožujka ove godine biti spremni pozvati prosudbenu komisiju.