POVIJEST SLUŽBE TRANSFUZIJE U OPĆOJ BOLNICI KARLOVAC OD 1953.-2006. GODINE

Postojanje krvi i važnost ove tjelesne tekućine u održavanju života, opažena je još od davnih vremena. Nije točno poznato tko je začetnik ideje o transfuziji krvi. Prvi pokušaji transfuzije čovjeku su bile transfuzije životinjske krvi J.B. Denis u Parizu 1667. godine. Početak moderne transfuzijske medicine predstavlja otkriće krvnih grupa A, B, O i AB 1900. g. (K. Landsteiner i sur.) te Rh sistema 1939.-1940. g., antikoagulantne otopine Na citrata 1915 g. (R. Lewisohn).

1916.g. O. Robertson osniva za vrijeme I svjetskog rata prvi depo krvi.

1923.g. primijenjena je prva transfuzija krvi u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu. Nema pouzdanih podataka kada je i tko primijenio prvu transfuziju krvi u Karlovcu.

Transfuzija je dugi niz godina bila gotovo isključivo laboratorijska disciplina. Zadnjih godina ponovo oživljava klinička transfuziologija. Gubi se oštra podjela na laboratorijski i klinički rad. Uvođenjem imunohematološkog ispitivanja krvi davatelja i bolesnika, i obaveznim ispitivanjem podnošljivosti između njih, transfuzija krvi postala je relativno sigurna i djelotvorna metoda liječenja. Usmjerena transfuzija posljedica je takvog novog pristupa. Mnoga su područja medicine na koje je utjecala transfuzija: genetika, imunologija, sudska medicina. Mnoga stanja i bolesti ne mogu se uspješno liječiti bez transfuziološke terapije: hemoragični šok, gotovo sve kirurške operacije, stečeni i nasljedni poremećaji hemostaze, lijećenje tumora citostaticima kad je suprimirana KS, dijagnoza i liječenje autoimunih bolesti, hemolitična bolest novorođenčeta, transplantacija organa i KS i t.d.

1953.g. na prijedlog ravnatelja Republičkog zavoda za transfuzijsku medicinu iz Zagreba i uz suglasnost ravnatelja Opće bolnice Karlovac osniva se u sklopu Laboratorijske službe Opće bolnice Karlovac - Kabinet za transfuziju. Voditeljica Kabineta je viša medicinska sestra Magda Miškirić. Ona je prije otvaranja tog Kabineta završila 3-mjesečni kurs iz tranfuziologije u Republičkom zavodu za transfuziju u Zagrebu. 1958. godine u Kabinetu rade još: Drago Dragović i Ostoja Drago. Od pretraga rade se KG i Rh na pločici. Te godine ispunktirano je 536 doza krvi. Davaoci krvi su dobrovoljci ili članovi obitelji bolesnika. Davaoce pregledavaju mlađi liječnici sa odjela (Interne ili Kirurgije). 1953. godine, 25. listopada, radnici Željezare Sisak prvi puta daju dobrovoljno krv na organiziranoj akciji u tvornici. Akciju je organizirao Crveni križ i taj dan postaje Dan dobrovoljnih davaoca krvi koji se i danas obilježava svake godine.

Kabinet radi u 3 prostorije. Krv se uzima u staklene bočice od 350 ml. Bočice i gumeni čepovi, antikoagulantna otopina ACD, te gumeni sistemi za uzimanje krvi i davanje transfuzija i infuzija pripremaju se i steriliziraju u Kabinetu za transfuziju.

1.10.1960. godine u Kabinetu počinje raditi VŠS Volović Vlatković Ðurđa koja postaje glavna sestra Kabineta. Ona je također završila tečaj iz transfuziologije u Republičkom zavodu u Zagrebu. Uslijedio je daljnji kvalitetan i kvantitetan pomak u radu Kabineta. KG i Rh rade se na pločici i u epruveti. Vodi se poseban protokol za davaoce krvi, kojih te godine već ima 1875. Povećava se broj zaposlenih (Cimeša M.). Kabinet za transfuziju proizvodi infuzijske otopine (5 i 10 % Glukozu, fiziološku otopinu, Ringerovu otopinu, Glukosalinu, Kadalex). U autoklavima Kabineta za transfuziologiju sterilizira se i priređuje dosta ostalog materijala za potrebe bolničkih odjela.

25.10.1962. godine u Kabinetu za transfuziju počinje raditi prvi stalni liječnik dr. Ilona Kobrehel Kiseljak. Ona postaje šef Kabineta. Odmah je upućena na tečaj iz transfuziologije u Republički zavod za transfuziju u Zagreb.

1965.g. sistemi za uzimanje krvi izrađuju se iz plastike u Republičkom zavodu za transfuziju u Zagrebu i služe za jednokratnu upotrebu. Transfuzije i infuzije postaju sigurnije.

Nakon 1960. godine počinje opadati godišnji broj sakupljenih doza krvi, pa dr. Ilona Kobrehel Kiseljak počinje upornu i dugu propagandnu aktivnost (predavanja, razgovori) za organizirano davanje krvi, jer su potrebe za krvi sve veće.

Tako 1966. godine počinje osnivanje aktiva dobrovoljnih davaoca krvi u poduzećima (Jugoturbina, Kontex, Kordun). Sve je bolja koordinacija i suradnja Kabineta za transfuziju i ostalih odjela. Zbog sve većeg obima posla zapošljavaju se još dvije medicinske sestre: Pakračić Denisa i Kruljac Ljerka. Uvodi se rad u dvije smjene i dežurstvo.

14.3.1967. godine dr. Ilona Kobrehel Kiseljak polaže specijalistički ispit iz transfuziologije te time Kabinet ima uvjete da postane Stanica za transfuziju krvi. Od toga vremena kvaliteta i obim rada znatno se mijenjaju. KG i Rh od sada se rade sistemom dvostruke kontrole. Prije transfuzije krvi rade se križne probe podudarnosti. Počinju se raditi testovi senzibilizacije trudnicama. Stanica za transfuziju radi u 4 prostorije, kako nalažu propisi Ministarstva zdravlja. Kupuje se dodatna oprema. Stanica ima: 2 frižidera za čuvanje krvi, laboratorijske centrifuge, ledenicu od 50 l, 2 termostata.

Sve veći broj pretraga, proizvodnja oko 200 bočica infuzionih otopina dnevno, odlazak ekipe na organizirane akcije davanja krvi u poduzeća zahtijeva i veći broj djelatnika. 1969. g. počinje raditi medicinska sestra Todorić Božičević Milka koja uz rad završava višu medicinsku školu. Nakon odlaska sestre Vlatković Ðurđe na Medicinsku školu, sestra Božičević Milka postaje glavna sestra Stanice za transfuziju krvi, na tom mjestu se nalazi i danas.

1971. g. zapošljava se još jedan liječnik, dr. Desanka Radić, koja odlazi na drugo radno mjesto 1973. g. i na njeno mjesto dolazi dr. Iskra Kušpilić Šikić. 1973.g. zapošljava se VŠS Fatima Barišić a 1974.g. sestra Inka Fumić (SSS).

1974.g. odjeli Interna i Kirurgija sele se sa Dubovca u novu bolnicu na Švarči. Ubrzo se uviđa da Stanica za transfuziju krvi ne može ostati na Dubovcu, već da mora biti uz spomenute odjele na Švarči, koji su glavni korisnici usluga transfuzije i potrošači krvi.

U veljači 1975. godine Stanica za transfuziju krvi seli se u prvu zgradu bolnice na Švarči. Taj prostor nije bio predviđen za tu namjenu, već je na brzinu adaptiran u podrumu. Bio je prostorno skučen i loše organizacijski povezan. Sestre su iz glavne zgrade bolnice morale ići u drugu zgradu, što je naročito bilo nezgodno noću i po kiši ili snijegu. Ali dugo godina će ostati tako.

1976.g. zapošljava se još jedna liječnica, dr. Ðurđica Šrbec, jer je dr. Iskra Kušpilić Šikić na specijalizaciji. Specijalistički ispit polaže 1978.g. Sada Stanica za transfuziju ima dva transfuziologa, zapošljava se još jedna medicinska sestra Vucelić Mirjana (SSS).

1979. g. od opreme se kupuje vodena kupelj na 56 0 C i mikroskop. Ta oprema omogućuje da se rade pretrage na lues - VDRL za doze krvi. Do tada je tu pretragu za transfuziju radio mikrobiološki laboratorij. Iste godine uvodi se pretraga na Australia antigen (Au) za virus hepatitisa B za svaku dozu krvi. Time je transfuzija krvi bila sigurnija za primaoca, jer se je otkrivanjem pozitivnih doza krvi na lues ili hepatitis B sprečavalo prenošenje tih zaraznih bolesti putem transfuzije krvi.

Dr. Ilona Kobrehel Kiseljak uviđa da moderna transfuzija postaje sve više usmjerena tj. pacijentu se daju samo oni dijelovi krvi koji su mu potrebni i ona počinje opremati Stanicu u tom smjeru. 1979.g. kupuje veliku centrifugu za doze krvi

COOLSPIN MSE, koja omogućava da se nakon 20 minuta centrifugiranja od svježe krvi odvoji plazma. Međutim, u daljnjem modernom opremanju Stanice za transfuziju dr. Kiseljak spriječava bolest, zbog koje kratko vrijeme radi 4 sata, a kasnije odlazi na bolovanje i penzionira se 1982. godine. Dr. Iskra Kušpilić Šikić postaje v.d. šefa, a zatim i šef Stanice za transfuziju. 1979.g. odlazi iz Stanice za transfuziju dr. Ðurđica Srbec a 1980. na njeno mjesto dolazi dr. Biserka Gržan.

U travnju 1980. g. uvodi se nova pretraga na virus hepatitisa B - Hepanosticon B test Pliva. Od lipnja 1981. g. križne probe počinju se raditi u epruveti za svaku dozu krvi, a do tada se križna proba radila na pločici sa papainom.

U listopadu 1981.g. kao treæi liječnik u Stanici za transfuziju zapošljava se dr. Barbara Jović. Kako po novim propisima dr. Barbara Jović ima uvjete za specijalizaciju (minimum 2 god. staža u primarnoj zdravstvenoj zaštiti) ubrzo dobiva rješenje za specijalizaciju iz transfuziologije. Iako ima rješenje za specijalizaciju, zbog nastalih kadrovskih problema na specijalizaciju ne može otići sve do početka 1983.g. Naime, dr Šikić 1982.g. poslije godišnjeg odmora u srpnju odlazi na bolovanje i 23.12.1982.g. traži sporazumni raskid radnog odnosa.

Odlazi i dr. Biserka Gržan u primarnu zdravstvenu zaštitu jer bez tog staža ne može dobiti specijalizaciju. Za vrijeme bolovanja dr. Iskre Kušpilić Šikić i kasnije u toku specijalističkog staža dr. Barbara Jović vrši dužnost šefa Stanice za transfuziju. U vrijeme njene specijalizacije na odjelu rade dr. Katarina Tomić i dr. Dragica Sović, koje putuju iz Zagreba.

Dok obavlja svoj specijalistički staž u Karlovcu, dr. Barbara Jović kompletno preuređuje prostorije transfuzije. Mijenja se pod, ruše se neke pregrade i dobiva se potpuno drugačiji i funkcionalniji prostor. Kupuje se dodatna oprema: hladnjak za krv od 600 l, novi laboratorijski namještaj (stolovi i stolice), dva ležaja za punktiranje davaoca, jer davaoci u sve većem broju dolaze davati krv u transfuziju i punktiranje na samo jednom ležaju kao do tada, usporava rad.

Zbog toga što Služba nema specijaliste transfuziologa, dr. Barbara Jović traži da proizvodnju infuzionih otopina preuzme bolnička ljekarna, što je i učinjeno. Tom odlukom oslobađa se polovica srednjeg stručnog kadra poslova na infuzionim otopinama i može sada raditi samo u laboratoriju, gdje rad postaje sve opsežniji po broju i vrsti pretraga.

Zbog sve veće složenosti poslova 1983. godine dvije sestre: Inka Fumić i Ljubica Rosandić odlaze na teèaj iz transfuziologije za medicinske sestre koji traje tri mjeseca, a održava se u Republičkom zavodu za transfuziju u Zagrebu.

U ožujku 1986. godine dr. Barbara Jović polaže specijalistički ispit iz transfuziologije i nastavlja rad doktorice Kiseljak u opremanju Stanice za transfuziju laboratorijskom opremom, koja će omogućiti da se od jedne doze krvi dobije više krvnih pripravaka za usmjerenu transfuziološku terapiju (koncentrat eritrocita, svježe smrznuta plazma, prani eritrociti). Kupuje se potrebna laboratorijska oprema: kabinet za rad u čistom (LAMINAR FLOW), tara vaga, vakuum pumpa, plamenik na plin, plazma ekstraktor, ledenica od 200 l s ladicama za čuvanje svježe smrznute plazme - SSP, pipetori).

1987. godine uvodi se nova pretraga za HBsAg - HEPACEL B PLIVA. Križne probe se rade na sobnoj temperaturi i u vodenoj kupelji na 37 0 C u tri različita medija: u slanom mediju, u visoko molekularnom mediju s 22 %-tnim albuminom i u otopini niske jonske jakosti (LISS). Na taj način otkrivanje nepodudarnosti između krvi primaoca i davaoca postaje sigurnije. Direktni COOMBS-ov test radi se u epruveti (do tada na pločici) što omogućuje sigurnije očitavanje rezultata. Svijetu prijeti infekcija HIV virusom, a jedan od načina prijenosa te još uvijek neizlječive bolesti je zaraženkrv. 1985. godine otkriveni su prvi EIA testovi za otkrivanje antitijela HIV-a, koja su dokaz infekcije. 14.9.1987. godine dobili smo opremu američke firme ABBOTT (QUANTUM II - čitač i QWIK WASH - perač jažica) i kupnjom reagensa iste firme počeli smo raditi pretrage na HIV-at EIA metodom. U početku smo imali problema s nabavkom reagensa, jer je bilo potrebno osigurati devizna sredstva plaćanja. Uskoro nabavu i pakiranje reagensa preuzima Pliva i više nema problema s nabavkom. 21.4.1988. godine na istom aparatu počeli smo raditi EIA testove za HBsAg a 24.3.1993. godine EIA testove na HCV-at.

Od početka svog rada dr. Barbara Jović uspješno surađuje s organizacijama Crvenog križa: Karlovca, Duga Rese, Ozlja, Slunja, Vojnića. Organiziraju se predavanja po školama s prikazivanjem filmova s temom o davalaštvu krvi, organiziraju se emisije na Radio Karlovcu o davalaštvu krvi. Počinje organizirano davanje krvi u akcijama izvan Karlovca u suradnji s Crvenim križom tih općina. Broj davaoca krvi i prikupljenih doza krvi je svake godine sve veći. 1986. godine prikupili smo 4384 bočice krvi, a 1989. godine taj broj iznosi 4954, što je najveći broj koji je Stanica ikada sakupila i koji kasnije nikada više neće biti dostignut. Postoji i višak krvi koji se šalje transfuzijama u: Bihaću, Gospiću, Ogulinu, Klinici Rebro u Zagrebu i Republičkom zavodu za transfuziju Zagreb.

1989. godine počeli smo upotrebljavati plastične vrećice za krv od 450 ml s CPDA1 antikoagulantnom otopinom. Na taj način dobili smo od jednog davaoca veći volumen krvi u otopini koja omogućava da se krv čuva 35 dana na +1 do +6 0 C. Osim toga, sistemom dvostrukih plastičnih vrećica omogućava se sterilno odvajanje plazme.

Pred transfuziju se svakim danom postavljaju sve veći zahtjevi i što se tiče sigurnosti transfuzijske terapije išto se tiće sve većih potreba za transfuzijskom terapijom.

Zbog toga se 1985. godine zapošljava VŠS Marina Zubčić, a 1986. godine dva nova djelatnika srednje stručne spreme Miroslav Ðukić i Mirjana Lončar, jer Denisa Pakračić, srednja stručna sprema, odlazi raditi u primarnu zdravstvenu zaštitu. U 11. mjesecu 1986. godine dr. Dragica Sović odlazi raditi u Zagreb iako ima rješenje za specijalizaciju. Na njeno mjesto 1.2.1987. godine dolazi dr. Ljerka Pazman Koritić koja dobiva specijalizaciju iz transfuziologije (koja je već ranije odobrena za dr. Dragicu Sović), te odmah počinje specijalizaciju. Čitavu godinu dana dr. Barbara Jović je jedini liječnik u Stanici za transfuziju, a te 1987. godine bilo je prikupljeno 4352 doze krvi, a akcija izvan ustanove bilo je 57. Sljedeće godine, 1.3.1988. dolazi još jedna liječnica dr. Maja Kovačiček, a dr. Ljerka Pazman Koritić polaže specijalistički ispit u 9. mjesecu 1990. godine.

Tako dobro tehnički opremljena, Stanica za transfuziju s popunjenim kadrom (2 liječnika spec. transfuziologa i 1 liječnik, te 2 VŠS i 5 med. sestara SSS) dočekala je preseljenje 9.11.1990. godine u dugo obećavane nove prostorije koje su bile uređene novcem iz samodoprinosa kao i poliklinika. Prostorije površine 699 m2 se nalaze u niskom prizemlju glavne bolničke zgrade na Švarči. Transfuzija ima vanjski ulaz za ambulantne pacijente i dobrovoljne davaoce krvi i dva ulaza za bolničko osoblje (ulaz za redovno radno vrijeme i ulaz za vrijeme dežurstva). Sestre sa ostalih odjela više ne moraju noću i po kiši odlaziti u drugu zgradu kao do tada. Prostor se sastoji od dvije čekaone s dva sanitarna čvora. To su čekaona za ambulantne pacijente i čekaona za dobrovoljne davaoce krvi. Zatim postoji ambulanta za vađenje krvi ambulantnim pacijentima i pregled dobrovoljnih davaoca krvi. Do nje se nalazi kancelarija s kompjutorom i kartotekom dobrovoljnih davaoca krvi. U ambulatni se pregledavaju dobrovoljni davaoci krvi i određuje im se Hb i po potrebi Htc.

Poslije pregleda dobrovoljni davaoc krvi odlazi u salu za punktiranje, gdje se nalaze tri specijalna ležaja za davanje krvi. Sala se svakodnevno kada nije u upotrebi, zrači UVC lampom. Do sale se nalazi blagovaona gdje davaoc ostaje pod nadzorom dok popije čaj, a onda odlazi u blagovaonu kraj bolničke kuhinje na zahvalni obrok. Prije se je zahvalni obrok pripremao u našoj čajnoj kuhinji, ali odlaskom u mirovinu servirke (10. mjesec 1995. godine) zbog štednje ne uzima se nova servirka, već davaoci odlaze na zahvalni obrok u blagovaonu kraj bolničke kuhinje.

Laboratrorijski rad odvija se u tri laboratorija. U laboratoriju br. 1. rade se KG i Rh faktori. Tu se nalazi hladnjak s uzorcima krvi i serumima, termostat i laboratorijske centrifuge. U laboratoriju br. 2. rade se imunohematološke pretrage (križne probe, testovi senzibilizacije,...). Tu se nalazi hladnjak za uzorke krvi i serume, vodena kupelj na 37 0 C, termostat i laboratorijska centrifuga. U trećem laboratoriju rade se pretrage na biljege zaraznih bolesti koje se prenose krvlju a zakonom su obavezne za svaku jedinicu krvi. To su pretrage na HbsAg, HIV-at, HCV-at i pretraga lues VDRL ili TPHA (koju smo počeli raditi 6.3.1998. godine). Tu je i aparatura ABBOTT za EIA pretrage, vodena kupelj na 56 0 C za VDRL pretragu i mikroskop, hladnjak od 650 l za uzorke krvi i reagense.

Otpadni tekući zarazni materijal dezinficira se Izosan - G praškom i otopinom natrijeva hipoklorita prije izlijevanja u kanalizaciju, a ostali zarazni materijal šalje se na spaljivanje u bolničku peć.

Posebna prostorija postoji za pranje laboratorijskog suđa: epruveta i pločica. Tu se nalazi suhi sterilizator za to suđe.

Postoji posebna prostorija za rad u čistom u kojoj se nalazi stol za rad u čistom (LAMINAR FLOW). Prostorija i stol se svakodnevno zrače UVC lampom. U toj prostoriji se nalazi tara vaga, velika centrifuga za centrifugiranje vrećica sa krvi i ledenica od 200 l za čuvanje plazme koja se šalje u Imunološki zavod na preradu u albumin.

Tu se nalaze dvije garderobe za osoblje sa dva sanitarna čvora, imamo posebni sanitarni čvor za osoblje u sklopu laboratorija, sobu za dežurnog sa sanitarnim čvorom, sobu šefa službe i glavne sestre odjela, te biblioteku za stručne sastanke.

Hladnjaci za čuvanje krvi - 3 komada, ledenica za svježe smrznutu plazmu od 200 l s ladicama te veliki hladnjak za albumin, nalaze se u posebnoj prostoriji.

Tako smješteni u nove prostorije i opremljeni svom potrebnom opremom, dočekali smo početak rata. 4.10.1991. godine uslijedio je napad na grad i bolnicu. Počeli su stizati u većem broju ranjeni civili iz Duga Rese, koja je prva napadnuta raketama iz aviona, a nakon toga stizali su ranjeni civili i vojnici sa ratišta oko Karlovca. Kako je rat već prije zahvatio veliki dio Hrvatske, dočekali smo napad pripremljeni.

U toku tih priprema učinili smo preko 200 KG i Rh pripadnicima ZNG-e i podijelili im kartice s nalazima koje su plastificirane nosili kao privjesak oko vrata. U bolnici Duga Resa uredili smo laboratorij za transfuzijske potrebe (serumi za KG i Rh, križne probe, vreæice za krv) i bila je određena VŠS Marina Zubčić da kad bude potrebno, radi u tom laboratoriju, što se kasnije u ratu i dogodilo, jer su ranjenici bili primani u bolnici Duga Resa. Jedna inženjerka i laboratorijska tehničarka iz Odjela za laboratorijsku dijagnostiku naše bolnice bile su u našem laboratoriju na obuci, da mogu u slučaju potrebe doći na ispomoć.

U ratu, kad postoji veliki broj teško ranjenih, najveći zahtjevi se postavljaju pred kiruške struke, jedinicu intenzivnog liječenja i anesteziju, te transfuziju. Radili smo po ratnom rasporedu za vrijeme napada, a u toku primirja uz raspored za dežurstvo bio je i raspored pripravnosti, jer nakon iznenadnog napada ljudi bježe u skloništa gdje nema telefona i oni koji su u pripravnosti moraju doći u pomoć onima na poslu. Gotovo svi zaposleni u transfuziji s rijetkim iznimkama prihvatili su svoje ratne i radne obaveze disciplinirano i s najvećim angažiranjem u radu. Kad se zna da su većina djelatnika u transfuziji žene - majke, onda je taj doprinos još veći.

Sestra Inka Fumić bila je u 8. mjesecu 1991. godine s medicinskom ekipom u Topuskom. Sa sobom je nosila svu opremu za određivanje krvnih grupa i Rh faktora i križne probe te vrećice za krv. To je bila zadnja grupa u Topuskom. Morali su ga napustiti zajedno s našom vojskom, jer je neprijateljska vojska zauzela Topusko.

Za vrijeme rata bile su organizirane akcije davanja krvi u transfuziji i na terenu kad god je to bilo moguće. 1991. godine prikupljeno je ukupno 2973 doze krvi a išli smo na 52 akcije izvan transfuzije, 1992. godine prikupljeno je 2709 doza krvi a bili smo na 52 akcije, 1993. godine prikupljeno je 2434 doze krvi, a bili smo na 57 akcija, 1994. godine prikupljeno je 2621 doza krvi, a bili smo na 53 akcije, a 1995. godine prikupljeno je 2392 doze krvi, a bili smo na 47 akcija. Taj broj prikupljenih doza krvi u toku tih zadnjih godina zadržao se s malim odstupanjima i u ove tri poslijeratne godine.

U toku rata opskrba s krvi bila je cijelo vrijeme dovoljna zahvaljujući našim dobrovoljnim davaocima krvi i pomoći Republičkog zavoda za transfuziju iz Zagreba. Treba istači i naše vozače i vozače hitne pomoći koji su često za vrijeme najvećih napada na grad odlazili u Zagreb po krv kada god je bilo potrebno.

U naše prostorije i u hodnik povezan s transfuzijom bili su za vrijeme napada evakuirani odjeli rodilište i ginekologija, te dječji odjel. Nekoliko mjeseci Odjel za laboratorijsku dijagnostiku radio je u našim prostorijama gdje je bio premješten i dio njihove opreme.

U toku rata Odjel za transfuziologiju su napusili sljedeći medicinski djelatnici: 1992. godine dr. Maja Kovačiček (dobila u našoj bolnici specijalizaciju iz neurologije), VŠS Marina Zubčić 19.10.1993. godine odlazi na Medicinsku školu Karlovac, 19.10.1992. godine Drago Dragović, SSS, odlazi u mirovinu, 28.4.1993. godine Miroslav Ðukić, SSS, daje sporazumni otkaz. 31.12.1994. godine dolazi u transfuziju dr. Vjeran Vuić koji dobiva specijalizaciju iz transfuziologije, te polaže specijalistički ispit u 5. mjesecu 1998. godine.

U 5. mjesecu 1995. godine dr. Barbara Jović traži smjenu s dužnosti šefa Odjela za transfuziologiju, te 01. lipnja iste godine dr. Ljerka Pazman-Koritić postaje šef Odjela. Dana 28. veljače 1999. godine dr. Ljerka Pazman-Koritić raskida ugovor o radu sa Bolnicom te odlazi u Zagreb. Šef Odjela od 1.3.1999. godine postaje ponovo dr. Barbara Jović, a od 9.5.2004. godine, zbog odlaska dr. Barbare Jović u mirovinu, šef Odjela postaje dr. Vjeran Vuić.

Djelatnost Odjela za transfuziologiju se nastavlja i nadamo se boljem razvoju Odjela.

 

DJELATNICI ODJELA ZA TRANSFUZIOLOGIJU U RAZDOBLJU OD 1953. DO 1998. GODINE

LIJEČNICI:

  1. Kobrehel-Kiseljak dr. Ilona,spec.transfuziolog, od 25.10.1962.-13.9.1983.
  2. Radić dr Desanka, od 16.1.1971.-1.2.1973.
  3. Kušpilić Šikić dr. Iskra, spec. transfuziolog, od 1.4.1973.-23.12.1982.
  4. Šrbec dr. Ðurđica, od 3 mj. 1976.- 3 mj. 1979.
  5. Hašperger dr. Branka, od 5 mj. 1979.-3 mj. 1980.
  6. Gržan dr. Biserka, od 4 mj. 1980.- 4. mj. 1983.
  7. Oberhoffer dr. Dagmar, 4. i 5. mj. 1983.
  8. Jović dr. Barbara, spec. transfuziolog, od 10. mj. 1981.-
  9. Sović dr. Dragica, od 27.6.1983.-11 mj. 1986.
  10. Tomić dr Katarina, od 22.9.1983.-16.9.1985.
  11. Pazman Koritić dr Ljerka, spec. transfuziolog, od 1.2.1987.-31.1.1999.
  12. Kovačiček dr Maja, od 1.3.1988.-1.4.1992.
  13. Vuić dr. Vjeran, spec. transfuziolog, od 1.mj.1995.-

 VIŠE MEDICINSKE SESTRE:

  1. Miškirić Magda, od 1958.-1972.
  2. Volović-Vlatković Ðurđa, od 1.10.1960.-10.mj.1973.
  3. Todorić Božičević Milka, od 5.10.1969.-
  4. Barišić Fatima, od 11. mj. 1973.-10. mj. 1985.
  5. Zubčić Marina, od 23.12.1985.-10. mj. 1993.
  6. Mihalić Nikolina, od 18.11.2002.-17.5.2004.g.

 

MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI SSS:

  1. Dragović Drago, od 1958.-10. mj. 1992.
  2. Ostoja Drago, od 1958.-1967.
  3. Cimeša Marija, od 1960.-6. mj. 1983.
  4. Pakračić Denisa, od 2. mj. 1966. - 1985.
  5. Kruljac Ljerka, od 7. mj. 1966. - 1969.
  6. Fumić Inka, od 6.11.1974.-
  7. Vucelić Mirjana, od 1978.-2. mj. 1981.
  8. Rosandić Ljubica, od 5.5.1981.-
  9. Ðukić Miroslav, od 6.6.1986. - 5. mj. 1993.
  10. 10.Lončar Mirjana, od 6.8.1986.-
  11. 11.Obranović Jasminka, od 1.3.1993.-
  12. 12.Car Tomislav, od 18.11.2002.-
  13. 13.Junuzović Damir, od 7.3.2003.-

 

SLUŽBENICI:

  1. Jagušt Antun, od 1962.-1970.
  2. Prodanović Radmila, od 1970.-1975.
  3. Ušalj Vesna, od 1975.-1981.
  4. Lucijanić Slavica, od 11. mj. 1977.-31.7.1978.
  5. Paripović Dubravka, od 1.8.1978.-3. mj. 1980.
  6. Plavetić Ljubica, od 26.3.1981.-31.12.1988.
  7. Salopek Božena, od 3. mj. 1991. do 9. mj. 1991.
  8. Lugar Gordana, od 1.12.1992.-31.12.1996.
  9. Majer Zorica, od 2. mj. 1998.-
  10. 10.Grčić Ranka, od 01.12.2000.g.-

 

ČISTAČICE I SERVIRKE:

  1. Jelkovac Marica, od 1966.-5. mj. 1973.
  2. Trbojević Barka, od 1971.- 2. mj. 1973.
  3. Kotaranin Milka, od 1.6.1973.-11. mj. 1993.
  4. Bulat Danica, od 24.8.1973.-10. mj. 1995.
  5. Medved Barka, od 11.mj. 1995. do 10.mj. 1997.
  6. Vučetić Cecilija, od 4.11.1997.-25.11.2002.
  7. Butorajac Snježana, od 1.12.2002.-