Povijest Odjela za dermatovenerologiju u Karlovcu

Karlovac je bio značajno vojno, zanatsko i trgovačko središte smješteno na raskršću važnih cestovnih i vodenih putova, te se pretpostaviti da su njegovi stanovnici obolijevali i od kožnih i spolnih bolesti. Karlovčani su se tada liječili kod vojnih ili civilnih liječnika, a postojala je i ubožnica u kojoj su mogli biti smješteni i najteži slučajevi. Nakon izgradnje prve civilne karlovačke bolnice 1846. godine, u kojoj je bilo 60 bolesničkih kreveta tamo su bili hospitalizirani najteži dermatološki i venerološki bolesnici. Od 1930. godine broj kreveta u Bolnici se povećava na oko 200, što omogućava podjelu na dva odjela: za interne i za kirurške bolesti, u kojima se liječe "svi" bolesnici. Time se stvaraju mogućnosti za češću hospitalizaciju i dermatoveneroloških bolesnika u zajedničkim sobama. Takvo stanje nastavlja se kroz međuratno razdoblje. Iz tog perioda spominje se tragični događaj kada je 1937. u hotelu na Korani, paranoidni bolesnik ubio dr. Imru Bihlera koji ga je liječio od spolne bolesti.

U lipnju 1947. godine osniva se Kotarska ambulanta za kožne i spolne bolesti u kojoj honorarno radi dr. Stjepan Pijuković, dermatovenerolog iz Zagreba. Ubrzo zatim, iste godine, spomenutu ambulantu preuzima dr. Vladimir Matanić koji koristi pojedine krevete u Bolnici za smještaj dermatoveneroloških bolesnika. Iz listopada 1947. godine potječu prve arhivske povijesti bolesti s oznakom Kožni odjel, a uglavnom su se odnosile na bolesnike oboljele od gonoreje. Dana 26. prosinca 1947. dolazi u Karlovac dr. Ante Padovan, specijalist za kožne i spolne bolesti koji stupa u radni odnos u Općoj bolnici, a honorarno radi u Kotarskoj ambulanti. Svojim radom dr. Padovan stručno i organizacijski unapređuje i proširuje djelatnost. Tadašnja Kotarska ambulanta za kožne i spolne bolesti provodi uz kurativnu i preventivnu djelatnost, osobito u sprečavanju širenja spolnih bolesti, pa time stiče uvjete za prijelaz u Kožno-venerični dispanzer koji je djelovao u okvirima Doma narodnog zdravlja u Karlovcu. Dispanzer je bio smješten na više lokacija (Ulica V. Lisinskog br. 4, Šebetićeva ul. 1 i Domobranska ul. 4 - Dom zdravlja). Interesantno je spomenuti da su tada, zbog učestalosti spolnih bolesti, sve osobe koje su bile zaposlene u prehrani morale za zdravstveni list biti pregledane u Dispanzeru i njihova krv na Wassermannovu reakciju da se isključi sifilis. Daljnjim proširenjem bolničkog prostora i povećanjem broja bolesničkih kreveta, stvorene su mogućnosti da se 1954. godine formira samostalni Kožno-venerični odjel u samostojećoj dvorišnoj zgradi gdje je do tada bio Interni odjel. Iako se radi o staroj zgradi s nefunkcionalno raspoređenim prostorijama (u 4 sobe smješteno je oko 25 bolesnika), ipak pruža relativno bolje uvjete rada. Odjelom rukovodi dr. Padovan, a sestrinske poslove obavlja medicinska sestra Zorica Župec s još dvije bolničarke koje su stanovale u istoj zgradi. U Dispanzeru dr. Padovanu pomažu u obavljanju poslova medicinska sestra Marija Kuka i službenica Slava Cvar. U tom razdoblju nabavljen je mikroskop s tamnim poljem kojim se omogućava egzaktna dijagnoza spolnih bolesti, posebice ranog stadija sifilisa koji je tada bio česta bolest. U razdoblju nakon 1958. godine zdravstveno stanje dr. Padovana se pogoršava, pa na Odjelu počinje od 1. ožujka 1960. godine raditi dr. Nikola Mravunac, isprva kao liječnik sekundarac, a kasnije specijalizant iz dermatovenerologije. Budući da 1. siječnja 1962. dolazi do spajanja Doma zdravlja i Opće bolnice u Medicinski centar Karlovac, objedinjuje se Kožno-venerični dispanzer i Kožno-venerični odjel u Kožno-veneričnu službu, a šefom je imenovan dr. Ante Padovan. U tom periodu povećava se broj medicinskih sestara te na odjelu radi njih osam: Dunja Golubić, Danica Tonšetić, Stanka Komadina, Savka Radulović, Lifterija Lukić, Mica Slavnić, Dragica Dobrosavljević i Verica Đokanović, a dužnost glavne medicinske sestre obnaša medicinska sestra Zorica Župec. Godine 1962. počinje kao liječnik sekundarac raditi dr. Zlata Del Toso-Depeder. Budući je tijekom tih godina dr. Padovana zbog bolesti sve učestalije i dulje odsutan, kontinuitet rada u Dispanzeru obavljaju honorarni dermatovenerolozi iz Zagreba: dr. Ivana Orhel, dr. Albin Brnobić, dr. Vera Passini, dr. Ivan Dobrić, dr. Nada Štampalija, dr. Anka Karaidić, dr. Mirjana Mustač-Gotovac, dr. Pavle Orešković i dr. Teodora Gregurek-Novak. Nakon smrti dr. Ante Padovana 14. svibnja 1962. godine, Dispanzerom i Odjelom rukovodi prim. dr. August Forenbacher, ugledni zagrebački dermatovenerolog u mirovini, koji honorarno dolazi iz Zagreba. U travnju 1964. dr. Nikola Mravunac završava specijalizaciju iz dermatovenerologije, a 1. ožujka 1965. imenovan je šefom Službe. Od listopada 1966. u Službi radi, isprva kao specijalizant, a kasnije kao specijalist dermatovenerolog, dr. Franjo Horvat. Dr. Zlata Del Toso-Depeder 1967. završava specijalizaciju, što poboljšava kadrovsku ekipiranost Službe. U tom razdoblju djelatnost Službe pokriva karlovačku regiju s oko 180 000 stanovnika, a budući da dr. Mravunac (od 1964. do 1982) jednom tjedno radi i u dermatološkoj ambulanti Medicinskog centra u Ogulinu, na Odjelu se liječe bolesnici i iz tog područja. Godine 1969. dr. Horvat završava specijalizaciju, a 1970. počinje specijalizaciju dr. Desanka Radič. Dana 6. svibnja 1972. Skupština Općine Karlovac dodjeljuje Dermatovenerološkoj službi Pohvalu i Plaketu grada Karlovca za 1971. godinu, kao zaslužnoj radnoj organizaciji, a zbog uspješnog suzbijanja širenja svraba. Godine 1973. dr. Horvat odlazi u Varaždin, a 1974. dr. Del Toso-Depeder imenovana je rukovoditeljicom Dispanzera, a dr. Radič po završetku specijalizacije radi na Odjelu i u Dispanzeru, uz obavljanje funkcije rukovodioca OOUR-a Medicinsko-uslužne djelatnosti. Kako je do 1978. godine izgradnja Bolnice na Švarči znatno odmakla te su se neki odjeli iz Bolnice na Dubovcu preselili u novu Bolnicu, Dermatovenerološki odjel 18. rujna 1978. godine seli na lijevu stranu drugoga kata Bolnice na Dubovcu, gdje je prije toga bila Kirurgija, a zatim Ginekologija. Time se uvjeti smještaja bolesnika i uvjeti rada djelatnika znatno poboljšavaju. U tom razdoblju neke sestre su premještene, a neke odlaze u mirovinu pa su u Službu primljene: Nada Lončar, Dušanka Škaljac, Mirjana Smederevac i Nada Dropulić; dr. Mravunac dobiva naslov primarijusa (1978). Viša medicinska sestra Ljubica Modrušan preuzima 1. srpnja 1981. dužnost glavne medicinske sestre Dermatovenerološke službe i svojim stručnim znanjem i organizacijskim sposobnostima uvelike doprinosi kvaliteti rada Službe. U daljnjem tijeku razvoja dermatovenerologije u Karlovcu 1984. godine formiraju se unutar Službe dva odsjeka, i to: Odsjek za psorijazu čija rukovoditeljica je dr. Zlata Del Toso-Depeder, a koji surađuje s podružnicom Društva psorijatičara u Karlovcu, i Odsjek za venerologiju s rukovoditeljicom dr. Desankom Radič. Godine 1986. u Službu dolazi dr. Nada Videnić, a 1987. dr. Radivoj Roknić. Po završetku specijalizacije dr. Videnić stiče 1990. naslov magistra znanosti, a posebno se bavi epikutanim alergološkim testiranjem i kozmetologijom. Iste godine dolazi do preseljenja Kožnoveneričnog dispanzera iz zgrade u Domobranskoj ulici u Bolnicu na Švarči gdje u prizemlju raspolaže s tri prostorije i čekaonicom. Ubrzo zatim nabavljena je aparatura za fototerapiju s UVA i UVB zrakama za liječenje psorijaze, a nabavljeni su i elektroepilator, elektrokauter, kriokauter s dušikovim oksidulom, Woodova svjetiljka za dijagnozu gljivičnih oboljenja te kozmetološka lupa. Na taj način znatno se podiže razina dijagnostičkih i terapeutskih mogućnosti službe. Dana 1. lipnja 1991. počinje djelovati jednom tjedno i dječja dermatološka ambulanta, koju vodi prim. dr. Mravunac. Sredinom 1991. počinje agresija na Hrvatsku pa u kolovozu i rujnu izostaju s posla tri medicinske sestre i službenica, a radni odnos prekida (1. IX) i specijalizant, dr. Radivoj Roknić. Budući da su ratna zbivanja u 9. mjesecu počela neposredno ugrožavati Karlovac, Odjel je 18. 9. preseljen iz Bolnice na Dubovcu na treći kat 2. zgrade Bolnice na Švarči, gdje je prethodno bila Kirurgija, a raspolaže s 12 kreveta. Kako su se početkom 10. mjeseca ratni uvjeti intenzivirali zbog neposrednih, čestih topničkih i raketnih napada na Karlovac, pri čemu je bila oštećena i Bolnica, bolesnici su bili premješteni u podrumske prostorije, koje su istovremeno bile i sklonište. Tu su u teškim uvjetima, uz bolesnike s drugih odjela, liječeni dermatološki bolesnici na 3 do 5 kreveta. Dolazak osoblja na posao bio je izvrgnut stalnim opasnostima, a uvjeti rada bili su teški i često dulji od normalnog radnog vremena. Dispanzer je ostao u svojim prostorijama u prizemlju Bolnice, gdje su se obavljali pregledi i ostale usluge, iako u manjem broju, za vrijeme čitavog rata. Kako se intenzitet i učestalost ratnih događanja prolazno smanjio, dermatološki bolesnici su 23. srpnja 1992. godine premješteni iz podruma (skloništa) na drugi kat 1. zgrade, gdje je prethodno bila Neuropsihijatrija. Taj dio bio je oštećen izravnim pogotkom projektila, ali su četiri bolesničke sobe i ambulanta, te pomoćne prostorije ostale u relativno dobrom stanju. Početkom 1993, zbog privremenog useljenja Odjela za zarazne bolesti, Odjel se smanjuje za dvije sobe, te tada ima 8 bolesničkih kreveta. Godine 1992. dr. Del Toso-Depeder dobiva naslov primarijusa. U ratnim godi­nama, kao i u mirnodopskim razdobljima, liječnici Dermatovenerološke službe aktivno sudjeluju na stručnim sastancima u Karlovcu i Zagrebu i pišu radove za medicinske časopise.

U svibnju 1993. dr. Desanka Radič, a nedugo zatim, 16. srpnja 1993, i šef Službe prim. dr. Nikola Mravunac odlaze u mirovinu. Time se javlja deficit liječnika u Službi koji se popravlja dolaskom dr. Hrvoja Cvitanovića kao liječnika sekundarca, kasnije specijalizanta, te specijalistice dr. Eve Knežević, koja u radni odnos stupa 10. siječnja 1995. Dr. Eva Knežević je u Karlovac došla nakon dugogodišnjeg rada kao dermatovenerolog u bolnici u Doboju, inače rođena i završila medicinu u tadašnoj Čehoslovačkoj. U tom periodu funkciju šefa Službe obnaša dr. Nada Videnić, sve do 15. veljače 1995. kada otvara privatnu dermatološku ambulantu. Voditeljicom Službe (22. ožujka 1995.) imenovana je dr. Eva Knežević.

Tijekom 1995. i 1996. godine kao liječnik sekundarac je na Odjelu za kožne i spolne bolesti radio dr. Darko Vodopić koji je kasnije otišao u Sjedinjene Američke Države i završio specijalizaciju iz anesteziologije. Dr. Hrvoje Cvitanović je tijekom 1994. i 1995. obnašao i dužnost načelnika saniteta bojne 110. brigade HV u Karlovcu.

Prestankom ratnih zbivanja postepeno se prelazi na mirnodopski način rada. Služba za kožne i spolne bolesti sastoji od dvije organizacijske jedinice i to: Odjel za kožne i spolne bolesti i Ordinacija za kožne i spolne bolesti. Odjel ponovno raspolaže s ukupno 12 kreveta u 4 bolesničke sobe, a Ordinacija nastavlja djelatnost u istim prostorijama. Službom rukovodi dr. Eva Knežević, specijalist dermatovenerolog, a od ostalih dermatovenerologa rade prim. dr. Zlata Del Toso-Depeder (pola radnog vremena) i od 2. travnja 1996. mr. sc. Ilko Kuljanac koji je od 1993.-1996. obnašao dužnost načelnika saniteta Hrvatske vojske Ogulinske domobranske pukovnije. Mr. sc. Ilko Kuljanac je rođen u Banja Luci, Medicinski fakultet je završio u Beogradu, a specijalizaciju u Sarajevu, radio je u periodu 1985-1992.g kao asistent na Medicinskom fakultetu u Banja Luci na Katedri za dermatologiju.

Dužnost glavne medicinske sestre Službe obnaša viša medicinska sestra Ljubica Modrušan, u ordinaciji radi medicinska sestra Mirjana Smederevac, a na Odjelu rade: Nada Dropulić, Venka Netretić i Veselka Čohan. Trosmjenski rad na Odjelu organiziran je u suradnji sa sestrama Odjela za zarazne bolesti koji je smješten na istom katu. U tim okolnostima početkom 1996. Služba za kožne i spolne bolesti Opće bolnice u Karlovcu, uz spomenute stručne kadrove, zadovoljavajući odjelni i ordinacijski prostor te postojeći inventar, ulazi u novu etapu zaštite zdravlja pučanstva i razvoja svoje struke. Zbog manjka medicinskih sestara te godine u Službu dolazi Gordana Šćulac, koja odmah upisuje Višu medicinsku školu. U studenom 1998. dr. Hrvoje Cvitanović završava specijalizaciju, a prim. dr. Zlata Del Toso-De­peder krajem prosinca 1998. odlazi u mirovinu.

Nadzor nad ležećim pacijentima obavljaju dežurni liječnici pulmolozi. Tada počinje i reforma zdravstvenog sustava te je broj kreveta smanjen na 10. U to vrijeme Odjel dobiva kontejner za tekući dušik. Broj pacijenata u polikliničkom dijelu se godinu za godinom znatno povećava tako da u poliklinici paralelno rade dvije ambulante u neadekvatnom prostoru. U kolovozu 2001. godine glavna sestra Službe Ljubica Modrušan odlazi u mirovinu, a na njezino mjesto dolazi vms. Gordana Šćulac. Daljnjom zdravstvenom reformom 2002. godine ukinut je stacionarni Kožni odjel nakon 55 godina postojanja i nastavlja kao polikliničko-konzilijarna zdravstvena zaštita.

Ukidanjem Odjela dio medicinskih sestara (Nada Dropulić i Veselka Čohan) je raspoređen u Službu za zarazne bolesti. Liječnici i Gordana Šćulac, Mirjana Smederevac i Venka Netretić prelaze u polikliniku. Zbog neadekvatnog prostora bilo je vrlo teško organizirati rad, tako da se uvodi i poslijepodnevna smjena. Dr. Hrvoje Cvitanović je bio 2002. na tečaju dermatoskopije u Sveučilišnoj dermatovenerološkoj klinici u Grazu.

U srpnju 2003. godine iz Službe odlazi vms. Gordana Šćulac koja je nastavila svoju medicinsku karijeru u Njemačkoj, a u prosincu iste godine dolazi za glavnu sestru vms. Anita Barić. U svibnju 2004. dr. Hrvoje Cvitanović stječe naslov magistra znanosti temom: Etiopatogenetski čimbenici u razvoju karcinoma kože na karlovačkom području s osvrtom na razdoblje Domovinskog rata.

Početkom 2004. Služba useljava u novi, adaptirani prostor (ranije likvidatura i obračun plaća) koji djelomično zadovoljava potrebe Službe. Novi prostor opremljen je novim namještajem i novom opremom: Waldmanovom lampom, elektrokauterom, dermatoskopom i opremom za kozmetološku ambulantu. Useljavanjem u novi prostor stečeni su uvjeti za kompletnu reorganizaciju Službe. Radi se u dvije smjene i to dvije opće ambulante s punim radnim vremenom te pedijatrijska i onkološka ambulanta s pola radnog vremena. Broj pacijenata se stalno povećava. U 2005. bilo ih je 16824, dok je, primjerice, 1996. godine bilo 9736 pacijenata.

Ukidanjem bolničkog odjela pacijenti s teškim dermatozama liječe se na dermatološkim klinikama u Zagrebu, a dio se zbrine i na ostalim odjelima Opće bolnice Karlovac.

Dr. Martina Kralj je započela specijalizaciju iz dermatovenerologije 2009. godine.

Prim. dr. sc. Ilko Kuljanac je stekao naslov primarijusa 2009. godine, a u prosincu 2010. doktorirao s temom: Značenje Dermatophagoides pteronyssinusa u nastanku i pogoršanju atopijskog dermatitisa. U rujnu 2010. je prim. mr. sc. Hrvoje Cvitanović stekao naslov primarijusa. U travnju 2011. šefom Službe je imenovan prim. mr. sc. Hrvoje Cvitanović. U svibnju 2012. godine dr. Eva Knežević odlazi u mirovinu te Služba za kožne i spolne bolesti nastavlja raditi s dva liječnika specijalista što stvara značajno produžene liste čekanja.

Tijekom 2014. promjenom statuta Opće bolnice Karlovac Odjel za kožne i spolne bolesti djeluje u sklopu Službe za unutarnje bolesti. U travnju 2014. dr. Martina Kralj završava specijalizaciju te se u sklopu poliklinike otvara i treća dermatovenerološka ambulanta.