Samim početkom rada Bolnice nastale su i preteče današnjih službi koje obavljaju gospodarsku djelatnost. Njihov početak možemo pratiti kroz Izvješća o materijalnom poslovanju i primanjima zaposlenih. Gradski fizik koji je ujedno bio i glavni liječnik Bolnice podnosio je Izvješće Gradskom poglavarstvu o svim troškovima vezanim za opskrbu Bolnice. Gradska blagajna vodila je poseban blagajnički dnevnik o svim primicima i izdacima. Svi računi za potrošnju isplaćivali su se kod gradske blagajne, uz prethodnu dozvolu Gradskog poglavarstva. Isto tako gradska blagajna isplaćivala je i plaće zaposlenih. Sav ostvareni prihod Bolnice išao je u gradsku blagajnu. Uprava Bolnice je bila dužna voditi glavnu knjigu prihoda i rashoda. Gradski čelnici često su prigovarali zbog neusklađenosti bolničkih podataka i podataka gradske blagajne, pa su s vremenom zapošljavani ljudi osposobljeni za računske poslove.
Tako Statut Gradske javne bolnice iz 1932. godine određuje da bolnica mora imati upravitelja koji poznaje bolničke propise i Zakon o državnom računovodstvu te da je upućen u vođenje ekonomije i gospodarstva. Upravitelj bolnice morao je biti ujedno i ekonom.
Istim Statutom propisano je da Bolnica mora imati i manipulanta koji vodi zapisnik, glavne opskrbne knjige, knjigu umrlih i koji mora pisati bolničke račune.
Pravilnik o uređenju službeničkih odnosa pomoćnog bolničkog osoblja donesen je 1933. god. Administrativno i zdravstveno osoblje bilo je razvrstano u platne razrede, a uz redovnu plaću dobivali su i periodične povišice.
Potreba za organiziranom nabavom prisutna je također od samog osnivanja Gradske bolnice, prvenstveno potreba za opskrbom hranom i drugim bolničkim inventarom. Bolnica je imala vlastitu ekonomiju na kojoj se uzgajalo voće i povrće, svinje, krave i konji, koji su služili za prijevoz.
Kao oblik gospodarenja u Bolnici ekonomija se zadržala nekoliko godina iza Drugoga svjetskog rata. Voditelji pratećih nezdravstvenih djelatnosti u razdoblju od 1945. do 1962. godine bili su: Vilko Lisac, Mijo Katić, Anton Krčevski, Rade Tarabić, Vilko Taclik, Florijan Skupnjak.
Godine 1962. dolazi do objedinjavanja svih zdravstvenih službi u gradu u Medicinski centar. Ekonomske djelatnosti za cijeli Medicinski centar organizirane su u zasebnoj službi pod nazivom Uprava i upravno-ekonomsko financijska služba. U to vrijeme pomoćnik ravnatelja bio je Milan Kukić, šef ekonomske službe Dragan Lončar, šef računovodstva Drago Belobrajdić, ekonomata Florjan Skupnjak
Tijekom vremena organizacija ekonomskih službi mijenjala se i prilagođavala potrebama razvoja zdravstvenih djelatnosti.
Prema Statutu iz 1965. godine ekonomske djelatnosti u okviru Medicinskog centra organizirane su u tri službe i to:
- Služba računovodstva (odsjek za računovodstveno-financijske poslove i odsjek za prihode s prijemnom kancelarijom)
- Služba analitike-plana i kalkulacije
- Ekonomsko-tehnička služba (ekonomat, kuhinja, praonica rublja s peglaonicom, šivaonica rublja, radionice).
Šefovi službi u narednom razdoblju bili su Drago Belobrajdić, Petar Milošević, Viktor Janković, Maca Mraović, Drago Čulig.
Po Statutu iz 1978.g. Medicinski centar bio je organiziran kao radna organizacija koja se sastojala od tri OOUR-a i Radne zajednice unutar koje su i Financijska služba, Knjigovodstvo, Služba plana i analize, a Služba nabave i skladišta organizacijski je pripadala OOUR-u tehničko-uslužne djelatnosti. Ovakav oblik organizacija zadržao se do 1991. godine.
U tom razdoblju pomoćnici ravnatelja za ekonomsko-financijske poslove bili su Petar Milošević, dipl.oec.; Ivan Bogović, dipl.oec. i Nevenka Neralić, dipl.oec.; a šef Službe za financije Viktor Janković, oec.; šef knjigovodstva Jelena Mileusnić, dipl.oec.,; šef Službe plana i analize Jadranka Šutić, dipl.oec.; šef Službe nabave Drago Čulig, oec; a kasnije Vlado Jelkovac, dipl.oec.
Nakon podjele Medicinskog centra (1994) formirana je Služba za gospodarske poslove organizirana za obavljanje financijsko-računovodstvenih poslova, planiranja, analize i statistike, upisa i ispisa pacijenata i fakturiranja zdravstvenih usluga, poslova nabave i skladišnog poslovanja i poslova EOP-a.
Od početka djelovanja Službe u računovodstveno-financijskom poslovanju dogodilo se nekoliko značajnih zakonskih promjena koje su bitno utjecale na financijski položaj i poslovanje Bolnice. Od 1. siječnja 1994. god. za bolnice se uvodi novi računski sustav, odnosno bolnice postaju obveznici primjene Zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija, 1997. god. dolazi do promjene načina financiranja bolnica, uvode se mjesečni bolnički proračuni (limiti) koji zamjenjuju dosadašnji način ostvarivanja financijskih sredstava cijena x usluga „Plava knjiga“. Od 1. 1. 2002. godine HZZO ulazi u sustav Proračuna Republike Hrvatske, a bolnice postaju obveznici primjene Zakona o računovodstvu proračuna. Ulaskom u sustav proračuna nije došlo do bitnih promjena u načinu financiranja Bolnice. I dalje ostaje financiranje preko mjesečnih proračuna koji se opravdavaju ispostavljenim fakturama, promjene nastupaju jedino u pogledu vođenja poslovnih knjiga i drugih računovodstvenih poslova.
Do značajnijih zakonskih promjena dolazi i na području plaća. Godine 1994. donesen je Zakon o plaćama službenika i namještenika u javnim službama po kojem se službenici i namještenici razvrstavaju u platne razrede. Iste godine po prvi puta donesen je i Prijedlog kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a 2005.g. Uredba o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u javnim službama.
Značajne promjene nastupaju na području javne nabave roba, usluga i ustupanja radova. Taj postupak pravno je prvi put uređen Uredbom Vlade Republike Hrvatske donesenom 1995.g.
Od 1. siječnja 2002.g. u primjeni je Zakon o javnoj nabavi koji predstavlja prilagodbu hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije, a sukladno obvezama iz potpisanog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih članica.
Od 1994.god. počinje i informatizacija bolnice. Do tada je u bolnici bilo svega nekoliko računala. Prvo računalo instalirano je 1988.g. u bolničkoj ljekarni, zatim 1989.g. na dijalizi. Godine 1992. prvi puta je izvršen obračun plaća na računalu. Zatim su uvedene aplikacije za kadrovsku evidenciju, materijalno i financijsko knjigovodstvo, a 1995.g. program za fakturiranje stacionarnih, a kasnije i usluga polikliničko-konzilijarne zdravstene zaštite.
Tijekom 1996.god. pristupilo se razvijanju računalne mreže po bolničkim odjelima i šalterima na radilištima polikliničko-konzilijarnog dijela, te se vrši edukacija zdravstvenog i administrativnog osoblja za rad na računalu. Uz vanjske tvrtke „Računski centar“, „Eurokod“ i „Comel“ nositelji informatizacije Bolnice bili su dr. Žarko Belavić, Vladimira Briščik i Igor Movre sve do 2003. god. Dolaskom informatičara Denisa Jagera, ing. i Miroslava Tropčića, dipl.ing. počinje sustavno unapređenje, modernizacija i proširenje računalne mreže i opreme.
Kontinuiran razvoj informatičkog sustava vidljiv je i po broju računala: od svega nekoliko računala 1994. god. do više od 370 umreženih računala do sada. Tijekom 2006. god. Bolnica je izvršila prelazak na novi poslovno-medicinski bolnički informacijski sustav (BIS) kojim se je moderniziralo cjelokupno bolničko poslovanje svih službi i odjela, dok su liječnici i sestre dobili moderan sustav za rad s pacijentima i njihovom dokumentacijom.