Karlovac je jedan od rijetkih gradova koji znaju čak i datum nastanka. Naime, gradnja grada je započeta 13. 07. 1579. g. Građen je kao vojna utvrda, idealnog tlocrta šesterokrake zvijezde, opasane šančevima. Za pretpostaviti je da je već tada u sastavu vojnih postrojbi bilo kirurga ranarnika. Spominje se i gradnja zgrade namijenjene za vojnu bolnicu.
Tijekom vremena se utvrda i njena okolica sve više nastanjuju pa se spominje da je 1777. g. grad brojao 2.000 duša.
Krajem 18. stoljeća podignuta je bolnica i ubožnica na Dubovcu koja je razmjerno brzo propala, a na istom mjestu je kasnije niklo današnje gradsko groblje.
Iz spisa gradskog fizika Tomasa Zorića, godine 1806. se poimence navodi 6 kirurga koji djeluju u gradu: Krupach, Grube, Trenz, Bauman, Sugchic i Tabouret. Naravno, to nisu bili fakultetski obrazovani kirurzi, spominju se škole u Ljubljani te u Zagrebu škola koju je pri Zakladnoj bolnici „Milosrdne braće“ osnovao Rudolf Lamprecht.
Novo vrijeme medicine u Karlovcu nastaje zahvaljujući plemenitom i časnom Karlovčanu Nikoli Šebetiću, koji je oporukom ostavio svoj imetak za gradnju gradske bolnice.
1846.g. podignuta je nova bolnica i ubožnica sa 60 kreveta uz tadašnju Luizijansku cestu na Dubovcu. Već 1883 . g. na zgradi je dograđen i drugi kat. Iz tog doba se spominju ravnatelji bolnice : Dr. Milan Nemičić /1883 – 1904/ te Dr. Ljudevit Švrljuga /1904 – 1925/. Osobito je Dr. Švrljuga uživao veliki ugled. Bavio se sveukupnom medicinom, a izvodi i neke manje kirurške zahvate.
Od izgradnje nove bolnice vode se i knjige bolesnika iz kojih je vidljivo da su pojedini pacijenti primani zbog ozljeda, ukliještene kile ili peritonitisa, ali nema podataka o tome kako su liječeni i jesu li operirani. Izuzetak je jedan period tokom I svjetskog rata gdje je upisano nekoliko operacija. To su operacije uklještene preponske kile /dvije sa resekcijom crijeva/, laparotomija zbog ubodne rane, jedna operacija otvorenog prijeloma potkoljenice /fiksacija žicom/, te dvije trepanacije zbog ozljeda lubanje. Upisano je i nekoliko operacija koje nisu bile hitne /varikoziteti potkoljenice, lipomi/. Nema podataka o operaterima, pretpostavlja se da su operacije uradili vojni kirurzi.
Veliki preokret na području kirurgije u Karlovcu nastao je 1925. g. dolaskom prvog školovanog kirurga, Dr. Antuna Medanića, đaka ugledne zagrebačke kirurške škole Prim. dr. Antuna Gottlieba. Toje početak nove i prave, velike kirurgije u karlovačkoj bolnici.
Dr. Medanić je izdvojio kirurški odjel kao zasebnu jedinicu i od tada se nižu uspješni zahvati iz područja kirurgije, urologije i ginekologije.
1929.g. u Liječničkom Vjesniku br. 52 izlazi njegov rad „Problem narkoze“, jedan od prvih radova o anesteziologiji u Hrvatskoj. Opisuje 4090 operacija izvedenih u prve 3 godine njegova djelovanja u Karlovcu: hernije, slijepog crijeva, želučanog ulkusa, žučne vrećice, guše, bubrega, maternice, jajnika, zapletaja crijeva,vanmaterične trudnoće i dr.
Iz tog vremena je zabilježena prva direktna transfuzija učinjena 23.11.1928.g.
12.05.1932.g. učinjena je prva Sectio Cesaraea. 1937.g. u Liječničkom Vjesniku br. 4, u posebnom otisku, Prim. dr. Medanić opisuje 4 svoje uspješne operacije na ozlijeđenom srcu /tri prostijelne i jedna ubodna ozljeda/, od kojih su tri bolesnika izliječena. Prva takova operacija zbog ustrijelne rane učinjena je 1928. g. Krajem 1942. g. Prim. dr. Medanić odlazi iz Karlovca, da bi odmah poslije rata preuzeo vođenje kirurškog odjela u Rijeci.