Od temeljnih medicinskih specijalnosti (kirurgije, interne, ginekologije i pedijatrije) počele su se odvajati i osamostaljivati nove medicinske discipline, a unutar njih su počele daljnja usmjeravanja stručnjaka. Iz operativnih struka, u prvom redu kirurgije, odvojilo se davanje "narkoze". Davanje «narkoza» je postalo veliko sputavanje i opterećenje sve zauzetijih kirurga. Operateri su brzo po odvajanju postali svjesni sve blagodati i prednosti tako stečene „slobode ruku" jer im je otpala briga za bolesnika tijekom operacije: anestezija je postala kvalitetnija, sigurnost bolesnika veća, a operater je bio slobodniji i koncentriraniji na svoj dio rada.
Tijekom vremena operateri su radi toga postali "zavisni“ od usluga anesteziologa. Pogotovo kada su anesteziolozi preuzeli brigu nad bolesnicima i u poslijeoperacijskom razdoblju. A kasnije i nad traumatiziranim, kao uostalom i nad svim bolesnicima s ugroženim vitalnim funkcijama (krvarenja, kome, metabolički poremećaji). Kao što nisu mogli raditi bez usluga laboratorija, radiologije, transfuzije, tako nisu mogli operirati niti bez odvojene i osamostaljene anestezije i reanimacije. Razvoj djelatnosti anesteziologije i intenzivne medicine u Karlovcu možemo promatrati u dvije faze: prijeanesteziološko razdoblje i razdoblje koje je uslijedilo po dolasku prvog anesteziologa.