Poslije “krvavog Uskrsa” (31. 3. 1991) na Plitvicama i masakra u Borovom Selu bilo je jasno da ni Karlovac neće ostati pošteđen. Iz sadašnje perspektive može se reći da je Služba za anesteziju vrlo ozbiljno pristupila i izvršila pripreme za rat.
Dr. Žunić je početkom svibnja načinio protokol zbrinjavanja ranjenika koju je osobno provjerio na bojištu u Topuskom kolovoza 1991.g. Protokol je prihvatila i tadašnja Komisija za lijekove MC Karlovac. Zajedno s protokolom za ranjenike, dr. Žunić je, uz pomoć tadašnje voditeljice bolničke ljekarne mr. ph. Branke Dubravčić i voditelja bolničkih odjela, načinio popis lijekova i medicinskih proizvoda za potrebe zbrinjavanja ranjenika te proračun potrebnih količina za 7-10 dana rata. Ovi popisi lijekova i medicinskih proizvoda učinjeni su za OB Karlovac, bolnicu u Dugoj Resi i bolnicu na «pričuvnom položaju».
Liječnici Anesteziološke službe educiraju i medicinsko osoblje i pripadnike policije u pružanju prve pomoći i reanimacije.
Dr. Nesanović i dr. Žunić pripremaju u ljeto 1991.g., uz pomoć tehničke službe i tadašnje voditeljice Kirurgije, pokojne dr. Vere Kokot, prostor visokog prizemlja za smještaj operacijske sale, šok-sobe. Dana 15. 9. 1991. preseljeni su svi anesteziološki aparati i druga potrebna operacijska oprema sa šestog kata u pripremljene prostore operacijskog trakta i ratne šok-sobe u visokom prizemlju. U Hitnom prijemnom traktu organizirana je Jedinica intenzivnog liječenja sa 6 kreveta, tri operacijske dvorane, pratećim prostorima i nužnom infrastrukturom. U tim će uvjetima Služba, sa smanjenim brojem djelatnika, izvršiti svoju zadaću. Intenzivna medicina vratila se u svoje prostore na petom katu, tek 1. 4.1996. godine
Od 1. 8. 1991. do 14. 9. 1991. s jedinicama Zbora narodne garde i MUP-a djeluje u Topuskom i kirurško-medicinska ekipa tadašnjeg Medicinskog centra Karlovac (kirurzi, anesteziolozi, ginekolozi, stomatolozi, medicinski tehničari, vozači). Organizator i voditelj ekipe bio je kirurg dr. Nino Šikić, a na bojištu u Topuskom bili su anesteziolozi dr. Nesanović, dr. Vranić, dr. Žunić, specijalizantica dr. Gučanin i dr. Vergot, anesteziološki tehničari Goran Goršćak, Ivanka Kikić, Katica Trbović, pokojni Jozo Vidić, Đurđa Kralj. Na bojištu u Lasinji bili su dr. Čop i dr. Persoli-Gudelj te anesteziološki tehničari Dragica Bedeniković, Nevenka Galović i Goran Goršćak.
Tijekom 1992.g. dr. Žunić drži predavanje osoblju Hitne medicinske pomoći o reanimaciji volumenom i primjeni “hipertonično hiperonkotskih otopina”. Sestre različitih bolničkih odjela dolaze u odjel intenzivne medicine pomagati, ali se i educirati u reanimacijskom postupcima.
Ovo su bili vrlo važni organizacijski postupci koji su, na žalost, kao i mnogi drugi, ranije navedeni, ostali potpuno neprimijećeni. Bili smo jedina djelatnost u bolnici koja je čvrste stavove napisala prije rata i provodila ih u ratu “bez puno improvizacije i čekanja što će biti i kako će to izgledati”. Zahvaljujući tome, možemo ponosno kazati, da smo spasili mnoge živote.
Tada se, 1991.g. u reanimaciji ranjenika počinje primjenjivati “hipertoničko-hiperonkotska otopina”. U studenom 1991.g. dr. Žunić i internist dr. Žarko Belavić odlaze u Graz po prvo (donirano) računalo za službu anestezije. Tijekom Domovinskog rata, 1992.g., u karlovačku Bolnicu dolazi iz Njemačke anesteziolog, Karlovčanin, dr. Zlatko Bujan i pruža nesebično svoju stručnu pomoć. On je bio jedini liječnik koji je došao pomoći Karlovčanima u obrani grada.
Iste, 1992.g. godine dr. Borivoj Vitas, dr. Josip Žunić uz pomoć gospodina Dragutina Novosela, tadašnjeg rukovoditelja Područnog ureda HZZO-a u Karlovcu, pišu prvu “Listu lijekova” za potrebe liječnika Karlovačke županije. Lista je bila preteča današnje liste lijekova HZZO-a.
U razdoblju od 1993 do 1995. djelatnici Anestezije odlazili su s jedinicama specijalne policije na teren na bojišta diljem Hrvatske.
Godine 1994. dr. Žunić je obranio doktorsku disertaciju (Utjecaj halotanske i izofluranske anestezije na serumske koncentracije selena i vitamina E u kolecistektomiranih bolesnika, mentor: Ana Stavljenić-Rukavina). Od 1993. do 1997. godine bio je član prvog Poglavarstva Županije karlovačke zadužen za probleme zdravstva.
U prostorima “hitnog trakta” Služba djeluje sve do 31. ožujka 1996. Sljedeći se dan (1.4.1996) vraća u popravljene prostore.
Usprkos otežanim prostornim uvjetima, Služba, uz suradnju svih anesteziologa, doživljava i daljnji procvat. Reorganizira se u Službu za anesteziologiju i intenzivno liječenje (1992) s tri odsjeka: Anesteziologija (dr.Vergot), Intenzivno liječenje (dr. Jerinić), liječenje boli (dr.Persoli). Liječnici sudjeluju 1994.g. u Madridu, na Svjetskom kongresu intenzivne medicine s prikazom primjene lijekova i liječenja ranjenika u JIM-u (Jerinić, Žunić). Na Europskom kongresu 1996. godine (Žunić, Jerinić, Vergot, Šikić) prikazuju reanimaciju “malim volumenima tijekom rata”. Sa stručnim temama iz Domovinskog rata sudjelovali su i na Simpoziju „Alpe-Adria“.
Dr Jerinić je tada napisao: “...dr. Žunić 1994. brani svoju doktorsku disertaciju, a 1996. se vraćamo u “stare prostore” na 5. katu pa tako na neki način zaokružujemo ovaj anesteziološki "hod po mukama" od Medanićevog "stalnog narkotizera", kad mu je još bilo prerano za "specijalistu narkotizera" do doktora medicinskih znanosti iz područja anesteziologije.”
U periodu od 1996. do 2006. obnovljeni su aparati, uvedene mnoge nove metode (transpulmonalna termodilucija i kombinacija s plućnim arterijskim kateterom, tonometrija, ICG, ranimacija «malim volumenima», bispektralna analiza, niski protoci u anesteziji, enteralna prehrana, itd...) po kojima je karlovačka Anestezija postala poznata u Hrvatskoj i u regiji.
U anesteziji su se desili značajni pomaci. Već 1996.g. kupljen je, uz pomoć Županije karlovačke, prvi, tada najbolji anesteziološki aparat, Datex ADU. Aparat omogućuje primjenu anestezije s niskim i minimalnim protokom plinova što znači barem 5-10 puta manju potrošnju plinova (kisik, dušični oksidul, zrak). Budući da aparat može umjesto dušičnog oksidula raditi i sa zrakom, odbacujemo dušični oksidul. Ovi anesteziološki aparati omogućuju provođenje tehničkih najsloženijih kirurški zahvata, ali i anesteziju životno ugroženih bolesnika. Sve što se danas u svijetu tijekom operacije može nadzirati kod najsloženijih operacija, može se i učiniti i u Karlovačkoj bolnici.
Zamislite da 4 operacijske sale rade samo 5 sati dnevno. To znači da se dnevno iz 4 operacijske sale izbacuje u okolinu 3600 litara dušičnog oksidula. Izračun: 3 litre dušičnog oksidula tijekom jedne minute, odnosno 180 litara u jednom satu u jednoj sali, odnosno 900 litara u jednoj sali dnevno, odnosno 900 * 4 sale = 3600 litara dnevno!!! Kolika je godišnja količina ne treba niti računati. Poluživot dušičnog oksidula je 150 godina. Što znači za ekologiju (ekologija radne sredine, makroekološki problemi: ozonski sloj) ne treba niti spominjati. Sada dušični oksidul ne primjenjujemo!
U operaciji je prošle, 2005.g. godine, bilo 3 670 anestezija (tablica 3).
Postepeno, ali već godinama, uvode se regionalne tehnike anestezije u različita područja operacijske medicine. I ove su tehnike, osim pogodnosti za bolesnike i cijene, doprinos manjem onečišćenju okoliša.
Prošlo je vrijeme «kliničkih utisaka» i nastalo vrijeme «objektivizacije zbivanja u organizmu». Temeljni je problem bio kako spoznati da li je dobra prokrvljenost organizma, odnosno organa. Orijentacija službe bila je slijedeća: opremiti se vrhunskom aparaturom, po mogućnosti proizvođača koji može opremiti anesteziju i intenzivnu medicinu modularnim tipom monitora.
Tablica 3. Anestezije tijekom 2005.g.
Kirurgija 2477
Ginekologija 558
ORL 439
Urologija 204
Ortopedija 92
Ukupno 3770
Slijedećih godina željelo se poboljšati rad u intenzivnoj medicini. Osnovni je problem globalna hemodinamika. U jesen, 1996.g., počinje nadzor regionalne, hepatosplanhnične hemodinamike, primjenom tonometrije pomoću aparata Tonocap, a 1997. počinje se s primjenom plućnog arterijskog katetera i kontinuiranim mjerenjm saturacije kisika u plućnoj aretriji (dr.Žunić). Dvije godine poslije, 1999.g., dr. Žunić u RH uvodi novu metodu nadzora globalne hemodinamike: transpulmonalna termodilucija (PiCCO). Dr. Žunić je metodu upoznao 1996.g. u Insbrucku.
Iste godine postavili su neurokirurg dr. Vukić (KB Sr Milosrdnice) i dr. Žunić prvi sustav za nadzor lokalne hemodinamike mozga («ventrikulostoma») i na taj način je Karlovac započeo s mjerenjem intrakranijskog tlaka i perfuzijskog tlaka mozga. Time su postavljeni temelji modernog liječenja teških politraumatiziranih osoba.
Nastaviljeno je promatranje regionalne hemodinamike uvođenjem mjerenja intraabdominalnog tlaka(dr. Lončarić i dr. Žunić, 2003-2004) i pulsnom denzitometrijom (indocijaninsko zelenilo) kojom se procjenjuje funkcija i protok krvi kroz jetru (2003).
Iste godine započelo se s proširenim hemodinamskim nadzorom: transpulmonalna termodilucija s plućnim arterijskim kateterom (PiCCO plus i VoLEF). Razvijala su se i druga područja intenzivne medicine. Enteralna prehrana postaje standard anesteziologa-intenzivista. Uvodi se spirometrija (SSS, 1996), indirektma kalorimetrija (2000), bispektralna analiza (2001), novi oblici ventilacije (PCV, PSV, BiPAP – 1997.g.). S nefrologom dr. Belavićem uvode se različiti oblici liječenja u JIM (dijaliza, plazmafereza, hemofiltracija...), primjenjuje sedacija s inhalacijskim anesteticima ( izofluran, poslije i sevofluran, 1997) u bolesnika koji su u stanju multiorganskog zatajenja.
Radi se na dokumentaciji, i s tim nismo zadovoljni. Sredstava za prave programe nema, a sve je drugo improvizacija.
Rad u JIM-u počeo je poslije rata s dvije sestre u smjeni, a sada su 3-4. Anesteziološki tehničari rade u JIM-u i tako se upoznaju s novim tehnologijama, a medicinske sestre iz JIM-a rade u operaciji. Valja se nadati da će jednog dana funkcionirati Hitni odjel Bolnice u kojem će raditi i jedna medicinska sestra iz Anesteziološke službe. Ona će funkcionirati sama i kao sestra JIM-a i kao anesteziološki tehničar. Ovo je priprema i trening za vrijeme koje mora doći vrlo brzo!