Osnivač ambulante je prim. Vjenceslav Kiseljak 1979. godine. O njegovom radu u ambulanti i ulozi u razvoju liječenja boli rečeno je ranije. Koncem 1991.g. i 1992.g., zbog ratnih uvjeta, ambulanta nije radila. Razvoj Ambulante za bol počinje 1993, a intenzivira se poslije rata. Poslije 1993.g. radila je dr. Persoli s vms D. Bedeniković, a od listopada 2005.g. rade dr. Zlata Šarić Bauer i dr. Nataša Korać. Prije su se primjenjivale primarno nefarmakološke metode (TENS, akupunkutra), a danas je temeljna metoda liječenja boli farmakološka. Početkom 90-ih godina malignu smo bol često liječili primjenom otopine bupivakaina i morfina u periduralni prostor (periduralni kateter). Dolaskom morfinskih pripravaka na Listu lijekova HZZO-a liječnicima je olakšano liječenje, a bolesnicima su smanjene patnje. U ambulanti se i dalje primjenjuje akupunktura, ali znatno manje nego prije, TENS, PEMF, Biotron, blokovi i druge metode liječenja boli.
Ambulanta je imala utjecaj na razvoj liječenja boli u Hrvatskoj. Godine 1994. osniva se Hrvatsko društvo za hospicij/palijatnivnu skrb HLZ koje tada, s ambulantom za bol OB Karlovac, preuzima zadaću edukacije i liječenja maligne boli. Dr. Persoli kao anesteziolog-algolog aktivno sudjeluje u organizaciji društva. Godine 1997. s Katedrom za anesteziologiju i reanimatologiju Medicinskog fakulteta započinje organizira predavanja «o liječenju boli» na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Iste godine započinje serija jednodnevnih sastanaka – simpozija o palijativnom liječenju maligne boli. Simpoziji se održavaju svake godine u Karlovcu i međunarodnog su karaktera. Karlovac je aktivan u osnivanju Hrvatskog društva za liječenje boli (HDLB). (To je i jedino društvo HLZ-a koje ima sjedište izvan Zagreba.) Sljedećih godina HDLB postaje član međunarodnih institucija: 2002. godine kao pridružen član, a 2005. kao redoviti član europskog i svjetskog društva (EFIC, IASP).
Gledajući u budućnost, najveći je problem nestašica novca u sustavu zdravstva. Služba je, u poslovnom smislu, gubitnik. Nemoguće je tijekom 5-6 godina, koliko je životni vijek današnje skupe aparature, zaraditi toliko novaca da se otplati anesteziološki aparat koji košta pola milijuna kuna, zaradi novaca za kupovinu novog, a onda još zaradi za plaće doktora, sestara, spremačica, popravke, održavanje prostora itd...
Ali djelatnici Službe se permanentno educiraju: poslijediplomski studij anesteziologije i reanimatologije završavaju dr. Lončarić, dr. Bauer; poslijediplomski studij hitne i intenzivne medicine završavaju dr. Gučanin i dr. Bujević koja odlazi na mjesto voditelja Hitne medicinske pomoći. Dr. Gučanin i dr. Topić poslije pohađaju Poslijediplomski studij biomedicine (PMF). Dr. Lončarić završava Doktorski studij na Medicinskom fakultetu. Trenutno dr. Lončarić priprema temu za dizertaciju. Dr. Brozović je završila Poslijediplomski studij biomedicine (PMF) i prirema magisterij. Dr. Gučanin se trenutno nalazi na subspecijalizaciji iz Intenzivne medicine. Ne treba brinuti za budućnost Službe. Godine 2005. dolaze mladi specijalizanti: dr. Matija Belavić i dr. Antonio Žilić, a 2006.g. i dr. Petar Mišković.
Zbog manjka kadrova ne možemo osigurati «bezbolne porode». Naime, prema standardima bolnice preko 500 poroda moraju imati dva anesteziologa tijekom 24 sata. Kadrovski problemi sprečavaju da se krene i u ovo područje.
Liječnici Anestezije pozvani su predavači na tečajevima, poslijediplomskim i doktorskim studijima. Početkom travnja održat će se Poslijediplomski tečaj I. kategorije u suradnji Opće bolnice Karlovac s Medicinskim fakultetom u Zagrebu i KBC Zagrebom (Rebro). Tema tečaja je «Hipoperfuzija hepatosplanhničke regije», u našim prostorima slabo poznato područje intenzivne medicine. Priznanje za Karlovac